Filipu Davidu Ninova nagrada za 2014. godinu
„Želeo bih da zahvalim gospodinu Papiću iz izdavačke kuće Laguna koja je objavila moju knjigu. Uredniku Igoru Marojeviću koji je prvi čitao moj rukopis i pomogao mi da izbacim suvišno, a dodam ono što treba da se doda. Zahvaljujem i Dejanu Mihajloviću koji se potrudio da knjiga izađe na vreme. Posebnu zahvalnost dugujem žiriju, a prisustvo ogromnog broja ljudi na konferenciji za medije svedoči da je Ninova nagrada i dalje važna, pre svega za knjige. Nije dobra za zdravlje pisca jer od trenutka kada se objavi širi izbor pa sve dok ne bude poznat laureat tenzije rastu. Tih mesec dana pisac čije je delo u širem izboru uopšte ne može da radi. Ipak, čitaoci su ti koji određuju vrednost knjige. Na kraju zahvaljujem i pokrovitelju koji je omogućio da se ova nagrada dodeli“, izjavio je Filip David nakon proglašenja pobednika.
Ove godine je na konkurs za ovu prestižnu književnu nagradu pristiglo 170 romana, od kojih su u najuži izbor ušli, osim Davidovog romana, i romani Ota Horvata „Sabo je stao“ i Davida Albaharija „Životinjsko carstvo“.
Filip David je za svoj roman rekao da je njegova najličnija knjiga, uglavnom zasnovana na istinitim događajima i sudbinama, manjim delom autobiografska. „Pokušaj da se obeleže granice ljudske patnje. Pamćenje je često strašnije od zaborava. Ali, sećanje, ma koliko bolno bilo, deo je našeg identiteta, ono što čini da smo to što smo. Kao i u mojim drugim knjigama, prepliću se stvarno i nestvarno, dokumenti i fikcija.“ rekao je Filip David.
Pisana u prepoznatljivom stilu uglednog autora, „Kuća sećanja i zaborava“ je jedan od najsnažnijih romana novije srpske književnosti.
< allowfullscreen="" frameborder="0" height="338" src="//www.youtube.com/embed/jzSQi3xdW3c?rel=0" width="600">
Albert Vajs, glavni lik Davidovog romana, još od detinjstva imao je priliku da promeni svoj identitet. Pošto je 1942. godine pod okriljem užasnog rata ostao bez roditelja i brata Elijaha, neko vreme je proveo u kući folksdojčera koji ga nazivaju Hans i nude mu da zameni njihovog nestalog sina i tako izbegne sigurnu smrt. Albert se tada ipak odlučuje da sačuva svoj identitet i pobegne iz nemačke porodice koja ga je htela da ga usvoji.


Knjige su mu prevođene na više jezika, a pripovetke se nalaze u dvadesetak antologija.
Kao dramaturg, koscenarista ili scenarista radio je, između ostalog, i na filmovima: „Okupacija u 26 slika“, „Pad Italije“, „Ko to tamo peva“, „Bure baruta“ (nagrada kritike u Veneciji, nagarada Feliks za najbolji evropski film godine), „Poseban tretman“ (nagrada u Kanu), „Paviljon 6“, „San zimske noći“ (Gran pri filmskog festivala u San Sebastijanu), „Optimisti“ (Gran pri u Valjadoidu i Ženevi).


























