Priču o životu, lepoti i stradanju, knjigu „Nebeska dvorišta“, koja se već nedeljama nalazi na prvom mestu Lagunine top-liste beletristike, vladika Grigorije predstavio je u dva grada u Crnoj Gori – u Herceg Novom i Baru.

U prepunoj bašti Kuće nobelovca Ive Andrića u Herceg Novom vladika Grigorije je rekao da mu se čini da je uspeo u svom naumu da u knjizi ne daje odgovore, jer nije važno da dobro odgovorimo, već da dobro pitamo i da budemo svesni da Bog pita nas.

„On je kao pitanje i onaj koji pita, a ne onaj koji odgovara. U ovoj knjizi ima bezbroj otvorenih pitanja, neodgovorenih, i meni je kao svešteniku to bio veliki izazov i velika muka, jer ima mnogo odgovora koje čovjek može da dâ, ali prava stvar je kad vidiš da je život tajna, kada je smrt tajna i da se stvari pred našim očima odvijaju na tajanstven način. Ova noć je tajanstvena. Sve je tajna i ne treba da se toga plašimo. U tajni treba da učestvujemo i da je konzumiramo. To je, u stvari, život“, rekao je vladika Grigorije.

Književnik Dejan Kukić istakao je da vladika Grigorije ovom knjigom nije želeo da prenese teološku učenost, nego da prikaže lične puteve. 

„Ti njegovi putevi su uznemirujući. To nije knjiga radi pisanja i čitanja, to je knjiga preispitivanja. Ona čitaoca dovodi u sumnju i nespokoj jer preispituje istinu o piscu, istražuje njegov strah i strepnju, njegov zanos, njegovo skriveno i otkriveno, postavlja pitanje o drugom koji je dio sebe, o zagonetnom, jasnom, nejasnom u društvu u kojem živi i kojem pripovijeda svoju vjeru, o protivrječnostima u kojima živimo, o usponu i padu nas današnjih ovdje“, rekao je Kukić.

Leksikograf i pisac Vlaho Bogišić kazao je da knjigu „Nebeska dvorišta“ treba čitati kao potvrdu ljudskog izbora.

„Stvari nikada nisu dobre na način kao kad ih prikazuje akademski, teološki, pa ni filozofski svijet. Stvari su onakve kako to kaže Grigorijev djed – ’nagrabusićeš’. Nagrabusio je, samo je pitanje ko. Kada se stvarno uđe u manastir, kao što je Grigorije, tada nestaju naši obični svjetovi i jezici, pape i episkopi, Servantesi i Andrići i nastaje to nešto u čemu se kao u ogledalu prepoznaje sve što mi sa ove strane te kapije radimo. Jedna od rijetkih potvrda s naše strane, ne Grigorijeve, našega svijeta u kojem čitamo i živimo da bismo se lakše i ljepše kretali jesu priručnici kakva su ’Nebeska dvorišta’“, istakao je Bogišić.

Odlomke iz knjige čitao je glumac Danilo Babović, a moderator je bila Danijela Jelić. 

Nakon Herceg Novog knjiga je predstavljena i na platou Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru.

Prof. Milorad Durutović, književni kritičar i, ujedno, moderator večeri kazao je da je njegov cilj, između ostalog, da na osnovu revidiranja sopstvenog književnog iskustva odgovori na pitanje na koji način su „Nebeska dvorišta“ dostigla specifičnu vrstu autentičnosti koja nadilazi naše potrebe za književnim tekstovima.

„Trebalo bi da se vratimo“, smatra Durutović, „do vremena Svetog Save i shvatimo da smo od samih početaka kulture i književnosti imali specifičnu tradiciju, gdje su naši eminentni teolozi i ljudi iz religije napisali možda i najznačajnije književne tekstove. Toj tradiciji pripada i vladika Grigorije. Ta komunikativnost rješava veliki problem savremene književnosti jer se iza jednostavnosti naslućuje i pronalazi ogromno iskustvo. Što je najvažnije, vraća se povjerenje u priču, a najvažniji zadatak pripovjedača je upravo da ispriča priču, da pokaže vještinu, talenat, ali i da sadržaj bude jedinstven i neponovljiv, u kojem se svi možemo prepoznati.“

Vladika Grigorije je istakao da je ovaj roman priča o životnim odlukama, odricanju, rastancima i ličnostima koje su obeležile njegov život – majci i duhovnom ocu, vladiki Atanasiju.

„Ja sam kroz priče povjerovao u Tvorca“, kazao je na početku obraćanja autor, napominjući da je kroz priče i saznao da postoji život. „Ako uzmemo u obzir svaku smrt i povjerujemo da je smrt konačnica, onda nećemo nikako moći da vjerujemo u život, niti da smisleno živimo. Neke priče jednostavno traže da budu ispričane. Najinteresantnije su čudne stvari koje nam se dešavaju. Nešto dobija sasvim drugu dimenziju kada ga damo, darujemo. To počinje da živi svoj život. Kad nešto doživiš na poseban način, pa to uspiješ da preneseš u sliku, formu, knjigu, ono ima posebnu snagu“, objasnio je vladika Grigorije, ističući da su „Nebeska dvorišta“ suočavanje sa samim sobom.