Marko Vidojković na Festivalu Purgatorije u Tivtu

U novoj knjizi nestašnog momka srpske književnosti „Priče s dijagnozom“ nalazi se dvadeset šest jezgrovito ispripovedanih i tematski raznovrsnih proznih dela. U njima ćete naići na: vanzemaljce, čudovišta iz mraka, ostrašćene navijače iz fotelje, pravog-pravcatog inkvizitora; na pobunjene električne uređaje, iskompleksirane voajere, minijaturni polni organ, romantični abortus i na oružani ustanak protiv pasa lutalica. To je i dalje samo delić Vidojkovićevog pripovedačkog mikrosveta. Iz priče u priču, okom poznavaoca ljudske duše, autor precizno prikazuje naše živote, zadaje krošee zapletima a nokautira preokretima, sve vreme vas uzdižući iz ponora neprijatne društvene stvarnosti prepoznatljivim humorom koji u ovoj knjizi postaje urnebesan. Kad bi Vidojkovićeva dela bila jela, „Priče s dijagnozom“ bile bi jedan od njegovih vodećih specijaliteta.
„’Priče s dijagnozom’ su moja deseta knjiga koja je izašla tačno 15. godina otkako mi je objavljena prva priča, u godini u kojoj punim 40, i ono što je posebno meni značajno, ona je objavljena kao 50. jubilarna knjiga u Laguninoj ediciji ’Meridijan’. Na taj način mislim da su se Laguna i Marko Vidojković spojili u više od jednog jubileja, a čitaoci mogu da uživaju u čak 26 do sada neobjavljenih priča... S dijagnozom“, rekao je Marko Vidojković.
Svi koji vole efektnu kratku priču i koji žele da dožive ono što im „Priče s dijagnozom“ mogu pružiti pozvani su da uveličaju ovo književno veče. Po svojim karakteristikama, ove priče su podesne za najširu čitalačku publiku.
Marko Vidojković rođen je u Beogradu, 1975. godine. Objavio romane „Ples sitnih demona“, „Đavo je moj drug“, „Pikavci na plaži“, „Kandže“, „Sve crvenkape su iste“, „Hoću da mi se nešto lepo desi odmah“ i „Kandže 2: Diler i smrt“, kao i zbirku priča „Bog ti pomogo“. Roman „Kandže“ je od oktobra 2004. do maja 2005. doživeo pet izdanja i, kao jedna od najprodavanijih knjiga domaćeg autora, dobitnik je nagrade Zlatni bestseler. Godine 2006. Vidojković je za „Kandže“ dobio i nagradu „Kočićevo pero“, a za „Sve crnvekape su iste“ Vitalovu nagradu. Objavljivan u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, Bugarskoj, Nemačkoj i Poljskoj. Bio urednik u časopisima „Maxim“ i „Playboy“.



















