Mesto žene u surovom muškom svetu – Predstavljeno književno delo Kamij Lorans u okviru „Desetih Molijerovih dana“
Ovaj književni susret na žalost ostao je bez prisustva književnice, autora romana koji su predstavljeni publici, ali to nije umanjilo interesovanje publike koja je živo učestvovala u razgovoru sa prezenterima knjiga, književnikom Dejanom Stojiljkovićem, profesorom francuske književnosti na Filozofskom Fakultetu u Nišu Nikolom Bjelićem, direktorkom Fransuskog instituta u Nišu Marion Vijon i Valerijom Vojnović iz niškog Francuskog instituta.
Susretu je prisustvovala Paskal Delpeš nekadašnja direktorka Francuskog instituta u Srbiji koja je inicirala „Molijerove dane“ u Srbiji.
Ovaj susret sa francuskom književnošću organizovao je Francuski institut u Srbiji u okviru „Desetih Molijerovih dana“ posvećenih Francuskoj i frankofonoj književnosti. Ceo program koji se organizuje u Beogradu, Novom Sadu i Nišu odvija se pod sloganom KNjIŽENSTVENOST, što i ne čudi jer su u žiži rasprava bili romani žena spisateljica, (pa i sama reč ŽENSTVENOST u jezičkoj konstrukciji) opravdana je takozvanim ženskim pismom, ženskim posmatranjem savremenog doba i odnosa sa muškarcima, ali i sa svetom u okruženju, kao i njihovom odnosu prema pisanju i književnom nasleđu.
Srpski pisac Dejan Stojiljković, iako je po svojim delima i interesovanjima potpuno različit od Kamij Lorans dao je „svoju sliku“ romana koji govori „o mestu žene u surovom muškom svetu“. Diskurs je stavio na tragediju naše otuđenosti u savremenoj vitruelnoj kvazi komunikaciji i na ljubav u okvirima savremenost,i koja podrazumeva digitalizaciju i otuđenost, virtuelnost čak i u muško – ženskim relacijama i u najtananijim osećanjima kakava je ljubav.
„Muškarac za ženu je njena propast“, citirao je Dejan Stojiljković kada je govorio o knjizi i izrekao svoj sud da se u ovoj knjizi ne radi o feminističkom pristupu i ženskom pismu.
Dejan Stojiljković je kazao da ga je glavna junakinja podsetila na tragične junakinje srpske književosti, kada nije bilo ni struje a kamoli internet. Uporedio je sa Petrijom iz „Petrijinog venca“ kao i žena mučenica iz proze Živojina Pavlovića, Ive Andrića. U pustinji virtualnog sveta komunikacija i „rađanje ljubavi“ među osobama koje kao takve ne postoje, nego postoje njihovi lažni profili u stvari su vapaj, očaj, nešto što nimalo nije bezazleno.
Kamij Lorans je objavila 11 romana, dobitnik je nagrada Femina i Renodo gimnazijalaca u 2000. godini. Diplomirala je savremenu književnost, predavala u Ruenu, a potom u Maroku. Danas predaje na Institutu političkih nauka u Parizu.
Uporedo sa pisanjem, Kamij Lorans veliku pažnju posvećuje „živoj materiji tekstova“. Pokušava da razazna, kroz zanimljive pristupe, skriveno lice reči, ono koje se otkriva iza njihovog značenja.
Autor je eseja o ulozi žena u umetnosti, o tabuizaciji žene u kolektivno nesvesnom i u umetničkim delima. Kamij Lorans redovno objavljuje hronike u prestižnim novinama – „L’Humanité, Le Monde, Libération“. Njeni romani prevedeni su na tridesetak jezika. Član je žirija za književnu nagradu Femina.
Organizator „X Molijerovih dana“ u Nišu je Francuski institut u Srbiji – Niš u saradnji sa Izdavačkom kućom „Laguna“ iz Beograda, Narodnom bibliotekom „Stevan Sremac“ i Filozofskim fakultetom iz Niša.
Izvor: slovojuga.rs



















