O jednom detinjstvu i odrastanju, porodičnim tajnama i Rovinju na promociji knjige „Rovinjska vrata“ Ivane – Vonke Prokić

Novinarka Ksenija Prodanović kaže da ju je u ovoj knjizi posebno dirnuo lepo uhvaćen osećaj nemira odrastanja. „Ono što je dodatno obogatilo ovaj roman je vrlo raskošan, skoro filigranski jezik. Vidi se da je autorka studirala arapski jezik, jer u rečenicama postoje ritam i melodija koji podsećaju na arapske autore. Toliko je bogatstvo njenog jezika da se osete i jara Rovinja, i morski vazduh, ali i leptirići i grčevi u stomaku zato što glavna junakinja nešto nije rekla mami. Zanimljivo je i to što je pogled na odrastanje dat iz ugla devojčice. Uglavnom su mi u ruke dolazili romani koji se bave uspomenama iz vizure dečaka. Tako da je ovo jedno lepo osveženje.“
Ivana – Vonka Prokić nam je objasnila da roman nije namenjen samo jugonostalgičarima već da mogu da ga razumeju i oni koji se ne sećaju tog vremena. „Može se reći da je namenjen svima koji su voleli Istru, Rovinj, koji su nekad letovali tamo i možda će ga ti čitaoci primiti sa najvećom dobrodošlicom. S druge strane, moguće je da zainteresuje i mlađu čitalačku publiku, onu koja je radoznala da sazna ponešto o tom vremenu. Ima dosta duhovitih momenata i dijaloga, a moglo bi se reći da je zapravo iz perspektive današnjeg pogleda na svet i ne samo sumnjiva već i izvitoperena moralna načela ovaj roman jedno sasvim egzotično putovanje u prošlost. Verujem da je današnjim generacijama zanimljivo da vide kako je to bilo nekada. Pretpostavljam da ne mogu da zamisle taj duh zajedništva. Mi kao deca uopšte nismo osećali postojanje nacija, a kamoli nacionalizma. To čuveno bratstvo i jedinstvo, koje se danas pominje skoro kao vic, bio je naš život, mi tu ništa nismo dovodili u pitanje“, rekla je autorka.























