Predstavljen novi roman Nenada Rackovića – „Aspirin supernova“ kao distopija

Mina Kebin je na početku izlaganja istakla da je Racković, kao umetnik, „inteligentna, intuitivna, senzitivna i perceptivna osoba koja svet doživljava izuzetno intenzivno, što je odlika svakog istinskog umetnika. On je od svojih početnih romana autofikcije stigao do žanrovskog romana, što dozvoljava malo veću slobodu i širinu izraza. Ovaj roman je neka vrsta alegorijske fantastike“.
Prema njenim rečima, Racković je radnju smestio u budućnost, kako bi preneo svoje tumačenje sadašnjosti, a da mu niko ne može zameriti da je prekritičan ili da stvari premračno posmatra.
Muharem Bazdulj je rekao da mu se posle čitanja javila asocijacija na izjavu književnog kritičara Terija Igltona da je „savremenom čoveku lakše da zamisli kraj sveta, nego kraj kapitalizma“, i da „Aspirin supernova“ kao da ima ispisan moto te rečenice: „U Rackovićevom romanu kraj sveta se desio, a kapitalizam, kakvog ga znamo u smislu brendova, i dalje postoji.Ova knjiga bi u nekim uslovima mogla da funkcioniše u nekom drugom kontekstu. Ona je distopija klasična. Na neki čudan način podseća na ’Put’ Kormaka Makartija. Racković pokušava da nam u radikalizovanim uslovima pokaže suštinu međuljudskih odnosa.“
Prema njegovim rečima, Rackovićeva knjiga je „hrabar i drzak pokušaj da se pozabavi jednom velikom i globalnom temom i prikazuje imaginarni svet, u uslovima da se ostvarilo nešto što bi značilo smak sveta“.
U svom izlaganju o nastanku romana, Racković je, između ostalog, naveo da je današnji svet digitalne tehnologije, svet „ogromne praznine“ i da njegov roman „osvetljava da je kapitalizam stvaralaštvo na drogama“, kao i da „demaskira mit o ’Vratima percepcije’ Oldosa Hakslija“: „Ovo mi je najdraže umetničko delo, za ovo sam živeo celi život. Svaki pisac ima posebnu vrstu svog dara. Mina je ’ukapirala’ da imam istrajnost minucioznosti“, naveo je Racković.
Promociji su prisustvovali i naši pisci Goran Babić i Vladimir Tabašević.




























