Titani nacionalne kniževnosti u Parobrodu: Svetislav Basara, „Anđeo atentata“, 11. maj 2016.
Oslanjajući se na ulogu istorije iz antike, da je ona zabavno štivo, reportaža, koju je očuvala do danas u svom imenu – pripovest, ulogu naratora Basara je poverio s one strane groba, austougarskom nadvojvodi Francu Ferdinandu. U maniru Luja Ferdinanda Selina, Basara ludistički virtuozno, provokativno, satirično, ironično, politički nekorektno i duhovito dokazuje da je istinski vladalac XX veka Apsurd.
Parodirana istorija i kulturna prošlost malih i velikih naroda prikazana pamfletski, kao reklama, vic, i vest iz „crne hronike“, uz vrtoglav humor, čija je druga strana medalje tragičnost, propast i posrnuće, uokvirena je slikom Paula Klea „Angelus Novus“ iz eseja Valtera Benjamina. Basarin „Anđeo“ završava se prepiskom Tito – Staljin.
Ono što je studija „Tragovi karmina – Tajna istorija XX veka“ Grejla Markusa iz 1989. godine („Lipstick Traces – A Secret History of the 20th Century“) u istraživanju vrhunskog eksperta za američku pop-rok kulturu (prevod za srpsko tržište Dejan D. Marković, Gradac, 2013), kao „Napuklo ogledalo“, okrenuto naopačke, to je „Anđeo atentata“ u Basarinom celokupnom opusu i najnovijoj domaćoj književnoj produkciji.



















