Vanja Bulić i Pavle Zelić na tribini „Žanr – pro et contra“
Samo pominjanje žanra u našem književnom establišmentu se dočekuje sa podozrenjem. Samim tim, žanrovsko opredeljenje se smatra književnom formom lišenom umetničke vrednosti. S druge strane, pre svega istorijski trileri profilisani su u novije vreme kao najpopularnija književna podvrsta. Ove knjige se „gutaju“ i ne silaze sa vrhova književnih top-lista.
Tribina „Žanr – pro et contra“ nudi moguće odgovore za rešavanje ovog paradoksa.
Zašto je „Ime ruže“ Umberta Eka vrhunsko umetničko delo, a „Da Vinčijev kod“ Dena Brauna palp? Zbog čega Edgar Alan Po danas nosi akademsku odoru, a Stiven King ne? Koliko je istraživački rad bitan za nastanak dela? Kada i u kojoj meri fikcija može nadomestiti pomanjkanje istorijskih izvora? Da li su nekadašnji roto-romani promenili stanište i prešli iz kioska u knjižare? Kako je Pekićevo „Besnilo“ uspelo da pomiri publiku i kritiku? Razmišlja li pisac koji će holivudski glumac igrati glavnog lika već na prvoj nenapisanoj stranici? Mogu li Nemanjići ili Josip Broz da postanu detektivi?
Novinar, scenarista i književnik Vanja Bulić objašnjava kako je otvorio Simeonov pečat, sačuvao Jovanovo zaveštanje, otkrio Dosije Bogorodice i šta nosi Teslina pošiljka.
Jedan od najdarovitijih pisaca mlađe generacije Pavle Zelić nas vodi na književno putovanje od kafane Dardaneli do močvarišta budućeg Novog Beograda.
Autor: Vanja Bulić






















