Vrhunska književnost edicije „Autsajderi“

Roman „Autsajderi“ je začetnik moderne omladinske proze u kojoj nema više sladunjavih priča o kraljicama mature ili školskim sportistima i njihovim ljubavima, nego se bavi ozbiljnim problemima mladih: „S. E. Hinton je sa samo 15 godina počela da piše knjigu, završila je sa sedamnaest i želela je da prikaže stvarne probleme mladih. Govorila je o temama koje su ranije bile tabu, nasilje među omladinom, omladinska delinkvencija, ulazi i u određene socijalne probleme.
Za Ivana Milenkovića sve tri knjige spadaju u vrhunsku literaturu: „Zato što u sve tri knjige imamo jasnu perspektivu mladih ljudi i neobično je da kroz mlade protagoniste autori ne iskazuju sopstvene ideološko-svetonazorno-filozofsko-psihološke stavove. Kada imamo ovakvu literaturu, treba da pustimo mladog čoveka da on sâm govori i da se ne mešamo u ono što on govori i radi.“
Milenković je uporedio knjige iz edicije „Autsajderi“ sa knjigama Agote Krištof i knjigom „Divlje guske“ Julijane Adamović: „Ovo su knjige koje su poštovale perspektivu mladih ljudi, pisci su uspeli da odole izazovu da se mešaju u živote i jezik mladih junaka.“
Dušan Nikolić smatra da roman „Autsajderi“ odiše duhom buntovništva i da je u njemu primetna ukorenjenost u pripovedačkoj tradiciji američke književnosti: „Reč je o onom što se u anglosaksonskoj književnoj kritici naziva ’coming of age’ žanr. To je priča o odrastanju i sazrevanju i u tom procesu opisuje se put na kome protagonista ili više njih doživljava mnoštvo dogodovština i od svih tih događaja jedan ima formativni potencijal. Posle tog iskustva glavni lik prolazi preobražaj kada se završava detinjstvo. U ovoj knjizi sazrevanje se dešava u dve ravni, prva je na nivou mikro zajednice u porodici, druga ravan je sociološki obojena i ovaploćena u sukobu između grisera i buržuja.“
Milenković je istakao i da je karakteristika ove knjige da nema viškova i da je izražen kratki i odsečni stil: „Jedna od važnih odlika dobre književnosti jeste da ne upada u opšta mesta, a ako ih ponudi, to radi samo da bi ih razgradila, dekonstruisala. Hintonova ruši stereotipe kroz svoje likove i njihove postupke, napada opšta mesta, i to je, pored izvrsnog jezika, mera za jezik uz zrelost pisanja, to je jedan od najbitnijih elemenata ove knjige, i to je čini odličnom literaturom.“





























