Barabara je ovim svojim djelom odala omaž velikom Dikensovom romanu Dejvidu Koperfildu. Ono što je Dikens opisao u svom romanu, probleme na koje je ukazao, nisu se mnogo promjenili ni sad. Društvena pravda, siromaštvo, glad, klasna nejednakost, borba radničke klase, otpornost ljudskog duha. Kada uporedimo Dikensovog Koperfilda i Barbarinog Koperheda, ništa se značajno nije promjenilo. Kroz glas Demona, ona govori u ime novih generacija djece, govori jezikom ljutnje, saosjećanja i nezadovoljstva. Iz njenih riječi izbija bijes, ogorčenost i kritika.<br />U romanu Demon Koperhed iznosi svoju tužni priču. On prostim jezikom jednog dijeteta, iznosi svoju iskrenu ispovjest bez uvijanja i uljepšavanja. On je nevino i ranjivo dijete, siromah i žrtva zanemarivanja, zlostavljanja, predmet iskorištavanja i licemjerja pojedinaca, pohlepe i laži.

Kakva knjiga!Bolna, teška, dirljiva, emotivna, a puna nade u bolje sutra. Tokom čitanja samo sam želela sa zagrlim Demona i ako je ikako moguće da ga nekako zaštitim. <br />Pripovedanje je u prvom licu i to nam omogućava da se još više vežemo za Demona jer nam on sam priča svoju životnu priču.<br />Ovo je knjiga o preživljavanju jednog dečaka, o siromaštvu, životu u hraniteljskim porodicama, o zavisnostima, drogi, maloj ruralnoj sredini, prijateljstvu, ljubavi. <br />Dejmon (Demon) svoju priču započinje vrlo simboličnom rečenicom, sin je samohrane majke narkomanke, dečak koji je od najranijih godina morao da bude odrastao, koga su često odrasli izneverili, koji je doživeo i istrpeo mnogo nepravdi, zlostavljanja, izrabljivanja, koji je bio gladan i tužan, a koji samo želi da pripada negde, da bude voljen i koji se nada da će jednog dana otići da vidi okean.<br />Stil pisanja je savršen,svega koliko treba,i opisa, i humora prožetim ironijom,i radnje,i zapleta. Rečenice su kratke,jasne. Ogromna preporuka!

Dopala mi se, a retko koja novija knjiga mi se zaista dopadne. Topla preporuka.