
Đakon Bogorodičine crkve
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD
Rasprodato
Želite da vas obavestimo kada artikal ponovo bude dostupan? Kliknite na dugme ispod!
Besplatna dostava za porudžbine iznad 3.000 RSD
Isidora Sekulić
Isidora Sekulić, najznačajnija srpska književnica 20. veka, rođena je 16. februara 1877. u Mošorinu, gde joj je otac Danilo Sekulić službovao kao beležnik opštine mošorinske. Majka joj se zvala Ljubica, a umrla je kada je Isidora imala šest godina. Sa ocem i bratom, Isidora se iz Rume seli u Zemun, odakle će poticati njene prve književne impresije (proza Saputnici), ali i trajnija književna opredeljenja (Kronika palanačkog groblja, 1940). Posle završenog trećeg razreda realke u Zemunu, nastavlja školovanje u Novom Sadu (Viša ženska škola), zatim u somborskoj Preparandiji, koju završava 1894. S uspehom će se potom usavršavati u Budimpešti („viši kurs državne pedagogije“), nakon čega se 1897. zapošljava kao nastavnica u Srpskoj devojačkoj školi u Pančevu, gde će raditi sve do 1909. godine. Tada prelazi u Šabac kao učiteljica Više devojačke škole i uzima srpsko podanstvo (1910). Književni rad Isidora započinje u Srpskom književnom glasniku pričom Glavobolja. Uoči balkanskih ratova, objavljuje prvu zbirku pripovedaka Saputnici (1912), a uoči Prvog svetskog rata Pisma iz Norveške (1914). Okupaciju provodi u Beogradu i Sokobanji. Posle Prvog svetskog rata, 1919, objavljuje dve knjige: roman Đakon Bogorodičine crkve (Zagreb, 1919) i zbirku pripovedaka Iz prošlosti (Sarajevo, 1919). Između dva svetska rata mnogo putuje, prevodi i piše o domaćim i svetskim književnicima i temama. Postaje poznata i cenjena kao originalan mislilac i esejista. Saradnik je najuglednijih jugoslovenskih književnih časopisa. Penzionisala se kao nastavnica Druge ženske gimnazije u Beogradu 1931. godine, nakon čega se u celini posvećuje književnom radu. Godine 1939. izabrana je za dopisnog člana Srpske akademije nauka. Tokom okupacije živi u svojoj kući na Topčideru, u Vase Pelagića 70. Za to vreme o svom trošku izdaje svoje izabrane eseje u tri knjige: Analitički trenuci (1941–1943) i Zapisi (1941). Nakon Drugog svetskog rata aktivno se uključuje u život nove Jugoslavije: izabrana je za potpredsednika Saveza književnika Jugoslavije (1946). Objavljuje zbirku pripovedaka Zapisi o mome narodu (1948). Godine 1950. izabrana je za redovnog člana SANU, a 1951. objavljuje svoju poslednju knjigu – monografiju Njegošu knjiga duboke odanosti. Zbog negativne kritike M. Đilasa, drugi deo zamišljene monografije o Njegošu je spalila. Umrla je u Beogradu 5. aprila 1958. godine i sahranjena na Topčiderskom groblju u Beogradu.
Više o autoru
Slični naslovi
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
4.0Prosecna ocena je 4.0 od 5
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844












