„Kad u američkim filmovima u prostoriju uđe neželjeni posjetitelj, gotovo uvijek netko kaže: Look what the cat dragged in. Nemaju mačke obzira, donijet će nam pred noge baš ono što ne bismo rado vidjeli, a upravo to se, i bez mačaka, događa junacima ovih Tomićevih priča. Od obližnjeg supermarketa i stanova u našem susjedstvu, preko Baranje i mjestašaca poput Duduka ili Smiljeva, pa sve do malenog naselja u blizini Vudstoka, Ante Tomić majstorski fabulira sudbine dovoljno nestvarne da postanu predložak za književnost, a opet dovoljno stvarne da djeluju zastrašujuće. Od te pogubne stvarnosti Ante Tomić spašava nas svojim punokrvnim humorom, kao da nam se njime u svoje ime ispričava što je svijet katkad toliko odvratan.“ Marina Vujčić „Nigdje takve i tolike tuge i melanholije kao kod Čarlija Čaplina. U prirodi je svake dobre komedije da bude na rubu suza. Pogotovo u našem, produženom dvadesetom vijeku. Ante Tomić pisac je tog vijeka. U jednoj priči neki naš čovjek kupi kuću u selu iz kojeg su protjerani Srbi, i iste mu noći u san dođe glas: Zašto si me ubio, Milutine? U drugoj priči Bog, koji inače živi na sedmom katu oronule socijalističke zgrade, od ljudi konačno digne ruke, uz zaključak: Ionako sam oduvijek više volio vjeverice. Čovjeku bi srce prepuklo od tuge da nije tako smiješno. Zato je Tomić veliki pisac, zato su njegove priče za sve ljude koji razumiju njegov jezik.“ Miljenko Jergović