Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

    Siluete starog Beograda - Komplet

    Siluete starog Beograda - Komplet

    Milan Jovanović Stojimirović

    O knjizi
    Prvo kompletno izdanje! Siluete starog Beograda 1: Kozerije   „Među srpskim književnicima i publicistima koji su doprineli atmosferi svoga vremena posebno i zapaženo mesto zauzima Milan Jovanović Stojimirović. Novinar, književnik, diplomat, političar, u vezama sa mnogim javnim radnicima i starim porodicama Srbije, on je kao retko ko znao intimni život, tokove našega društva i mnoge tajne naše burne istorije. Pred zadivljenim i očaranim čitaocima vaskrsava jedan prohujali svet: Sara Karađorđević, kćer kapetana Miše Anastasijevića, Stanka, sestra Milovana Glišića, dobrotvorka Mabel Grujić, Filip Hristić, Giga Geršić, Jovan Ristić, Brana Petronijević, Mika Alas, Matavulj, Mile Krpa, Nušić i toliki drugi. Čitaoci će uživati u ovoj znalačkoj evokaciji prošlosti, u pronicljivoj analizi ljudskih strasti, u jezgrovitom i jasnom kazivanju, u otmenom izrazu jednog blagorodnog duha.“ – Božidar Kovačević Prva knjiga Stojimirovićevih Silueta starog Beograda sadrži dva ciklusa – „Beograd i Srbija“ i „Obrenovići“. U prvom je pisac sabrao živopisne kozerije o beogradskim ulicama, šetalištima, kafanama i ambijentalnim celinama prestonice, oslikao srpske banje, proslave, običaje, modu, ondašnje novotarije, zanate, konake, putovanja... U drugi ciklus uvrstio je likove pripadnika i pristalica dinastije Obrenovića i dvorske elite: kneza Miloša i kneginje Ljubice, gospa Anke, Blaznavca i Velimira Teodorovića, kralja Milana, porodice Mašin i mnogih drugih aktera stvaranja moderne srpske države, i tako na uverljiv i živopisan način upotpunio sliku o Beogradu XIX veka, od Takovskog ustanka do srpske belle époque i tragičnog Majskog prevrata 1903. U ovo izdanje uvršteno je bezmalo sto dosad neobjavljenih „silueta“, raspoređenih u sva tri toma prema tematskim celinama.  Siluete starog Beograda 2: Portreti „Zahvaljujući prikupljenoj dokumentaciji, starim pismima, usmenim svedočanstvima i napornom praćenju i otkrivanju onoga što su mnogi drugi – i protiv očekivanja – zaboravili, Siluete starog Beograda iscrpno nam svedoče o mnogo čemu što je, po nastanku i dešavanju, znatno starije od samog autora ove knjige… Svaki tekst, skica, ’portret’, beleška ili opis koje nam u ovoj knjizi pruža Milan Jovanović Stojimirović svedoče o svojstvima jedne dobre hronike, svaki je jedno čas zanimljivo, čas duhovito, čas analitički dragoceno sećanje otrgnuto od zaborava, sećanje koje nam pomaže da bolje naslutimo i razumemo razvoj Beograda tokom poslednjih dvesta godina.“ – Mirko Magarašević U drugoj knjizi Silueta starog Beograda njen pisac, hroničar i erudita nanizaće galeriju portreta starog Beograda i Srbije, najviđenije ličnosti iz sveta političara, naučnika, književnika i umetnika (Joakim Vujić, prota Mateja, Cvijić, Čeda Mijatović, Danica Marković, Laza Paču, Kornelije Stanković, Emilijan Josimović, Skerlić, Jelena Dimitrijević itd.). Jedan za drugim ređaju se likovi, dela i priključenija znamenitih ličnosti u poslednja dva veka koji su ostavili vidan trag u društvenom i kulturnom životu svoje zemlje. U traganju za iščezlim gradom i prohujalim vremenima i običajima jedne osobene gradske sredine, ovim svojim beogradskim pričama Stojimirović je ispisao spomenicu kojoj ne mogu nauditi ni nova rušenja i obnavljanja, novi ratovi ili bombardovanja, opominjući svoje čitaoce na potrebu očuvanja spomenika kulture i negovanja kulture sećanja i sopstvene tradicije. Siluete starog Beograda 3: Medaljoni „Novinar i publicist od dara i znanja, Stojimirović je često boravio i u inostranstvu, kao ataše za štampu i diplomatski službenik. Na tim poslovima imao je prilike da se susretne sa nizom naših poslenika u politici i u kulturi, kao što je imao prilike i da, sledeći svoja različita interesovanja i poznavajući više evropskih jezika, prikupi različit umetnički i istoriografski materijal. Znalac mnogih oblasti kulture, velikog književnog obrazovanja, izuzetno radoznao duh, Stojimirović je uspeo da ostvari svoje dragocene Siluete starog Beograda tek u poslednjoj deceniji života. Tada je, od 1956. pa do 1965. godine sakih petnaest dana, u Duginom magazinu 300 čuda, objavljivao po jedan portret iz Silueta.“ – Svetlana Velmar-Janković Ciklusi „Beogradske siluete“ i „Domaći stranci“ čine treću i poslednju knjigu Silueta starog Beograda. Ona sadrži niz medaljona u kojima je najveći broj pravih „silueta“ srpske prestonice, malo poznatih i danas mahom zaboravljenih slikovitih likova koji su davali ton i draž glavnom gradu i na svojstven način doprinosili nastajanju građanskog društva na oslobođenom prostoru viševekovnog turskog vilajeta. Među tim likovima bilo je i stranaca koji su prigrlili Srbiju i dali dragocen obol razvoju svoje druge domovine, učestvujući svako na svoj način u burnoj istoriji Srbije u poslednja dva veka.
    Detalji o proizvodu
    Komentari (0)
    Cena:
    3.299,00RSD

    Besplatna dostava za porudžbine iznad 3.000 RSD

    Slika Milan Jovanović Stojimirović

    Milan Jovanović Stojimirović

    Milan Jovanović Stojimirović (Smederevo, 1898 – Beograd, 1966), pisac, novinar i diplomata. Posle osnovne škole u Smederevu, gimnaziju je završio u Beogradu, kao i pravni fakultet koji je studirao i u Bernu. Pošto je rano ostao bez oca, o njemu i njegovom mlađem bratu starao se, osim majke, njegov ujak Dušan Stojimirović, poznati psihijatar, čije su prezime oba brata iz zahvalnosti usvojila. Još od studentskih dana saradnik je i urednik u mnogim listovima i časopisima (Smederevski žurnal, Srpski književni glasnik, Politika, Vardar, Samouprava, HH vek, Vreme, Zastava, Novi život i dr.). Posle svršenih studija postavljen je najpre za dopisnika Centralnog presbiroa Vlade, pa izabran za direktora novinske agencije Kraljevine Jugoslavije Avala 1937, a 1938. izglasan za poslanika podunavskog sreza na izborima u Smederevu. Do početka Drugog svetskog rata objavio je niz prikaza i portreta savremenika u periodici, ali je u njegovoj rukopisnoj zaostavštini ostalo još više zaokruženih članaka o delima i ličnostima Miloša Crnjanskog, Veljka Petrovića, Branislava Nušića, Božidara Kovačevića, Jovana Dučića, Ive Andrića, Branimira Ćosića, Milana Rakića, Nikolaja Velimirovića, Stanislava Vinavera, Gece Kona i drugih književnika, kulturnih poslenika i javnih ličnosti međuratne Jugoslavije. Obrazovan pravnik, koji je služio u više navrata u jugoslovenskim poslanstvima na strani, kao ataše za štampu i diplomatski službenik, Milan Jovanović Stojimirović sretao je poznate domaće i svetske državnike i zvaničnike , o kojima je takođe ostavio zanimljive zapise. Govorio je tečno francuski i nemački, a znao je i engleski, italijanski i ruski jezik. Četiri decenije davao je priloge srpskoj književnosti ali dobar deo toga njegovog rada, njegove pripovetke, članci, ogledi i prikazi, ostao je neštampan. Istovremeno, u vinogradu svojih predaka i u njegovoj porodičnoj kući u centru Smedereva, Milan Jovanović Stojimirović je godinama sakupljao retke knjige, vredne slike, stare ikone i druge retkosti koje je donosio sa svih strana sveta. Za svoje zasluge i kulturni i društveni angažman između dva svetska rata M. J. Stojimirović odlikovan je Srebrnom medaljom Crvenog krsta Jugoslavije, Jugoslovenskom krunom 3. reda, Ordenom Svetog Save 3. reda, Rumunskom krunom 3. reda, Ordenom Feniksa 2. reda, Italijanskom krunom 3. reda, Ordenom belog lava 3. reda i proizveden je u komandanta Legije časti. Uoči Drugog svetskog rata postavljen je za načelnika političkog odeljenja Ministarskog saveta Vlade Kraljevine Jugoslavije, ali je otpušten 27. marta 1941. posle vojnog puča. Nekoliko dana po bombardovanju Beograda 6. aprila 1941. prijavio se kao dobrovoljac u jugoslovensku vojsku i u njenim redovima u Aprilskom ratu doživeo kapitulaciju i državni slom. U Beogradu se jula 1941. prihvatio dužnosti glavnog urednika lista Obnova, kada je osuđivao gerilske akcije i politiku nesaradnje sa okupatorom da bi se izbeglo izazivanje velikih žrtava i prolivanja krvi nedužnog naroda. Oktobra iste godine je smenjen i na čelo lista postavljen je Stanislav Krakov, koji je kao Nedićev rođak i agitator zauzeo otvorenu kvislinšku politiku, objavljujući uglavnom otvorene antisemitske, antikomunističke i ratnohuškačke tekstove. Od 1941. do 1944. bio je upravnik Državnog arhiva u Beogradu. Preuzeo je arhiv u nezahvalnim okolnostima i sa nedovoljno zaposlenih, ali je za nekoliko godina unapredio arhivsku službu, zaposlio kvalifikovane službenike, sredio neklasifikovanu arhivsku građu i otkupljivao vredna dokumenta u privatnom vlasništvu, uveo specijalne službe za konzervaciju i snimanje građe i predložio izgradnju nove zgrade i osnivanje arhivističke škole. Tako je u teškim uslovima nemačke okupacije potkraj rata pretvorio Državni arhiv u uglednu i zaštićenu državnu instituciju, i održavao je takvu do pred neposredan nastup saveznika i Crvene armije. Strahujući od odmazde revolucionarnih vlasti zbog iznetih političkih stavova u listu Obnova, potkraj rata izbegao je u Austriju, gde se prijavio u američku okupacionu zonu u gradiću Bregencu. Nove jugoslovenske vlasti zvanično ga nisu tražile, nego je na prevaru uhvaćen, pritvoren i izručen novim vlastima u Jugoslaviji. Na suđenju 1946. godine proglašen je za narodnog neprijatelja zbog rada u okupacijskoj Obnovi i osuđen na petnaest godina zatvora sa prinudnim radom i deset godina gubitka građanskih i političkih prava po izdržanoj kazni. Konfiskovana mu je gotovo celokupna imovina u Beogradu i Smederevu. Posle sedam i po godina, 1952, Stojimirović je pušten iz zatvora u Sremskoj Mitrovici. Po svedočenju Aleksandra Stojanovića, datom u postupku rehabilitacije, zatvorenik je „amnestiran zbog držanja i saradnje (…) kao izrazito obrazovan politički zatvorenik, koji je govorio strane jezike i od strane novih vlasti je bio angažovan da prevodi za potrebe Udbe (…)“. Njegova konfiskovana kuća u centru Smedereva je pretvorena u muzej i otvorena za publiku 1950. godine, zajedno sa konfiskovanim zbirkama: arheološkom, umetničkom, etnološkom i istorijskom, koje je on sakupljao između svetskih ratova. Kasnije, testamentom, 1964. godine smederevskom Muzeju Milan Jovanović Stojimirović zaveštao je legat od 34 predmeta, više hiljada knjiga Narodnoj biblioteci u Smederevu, dok je svoje rukopise, dnevnike i prepisku poklonio Matici srpskoj u Novom Sadu. Stojimirović je za života objavio svega nekoliko knjiga, od kojih se izdvajaju Spomenica Nikole Pašića (Beograd 1926), Sveti Sava – čovek i Sloven (Skopje, 1934), Eduard Beneš (Beograd, 1936), Godominsko pitanje (Smederevo, 1938). Tek u novije vreme oživelo je zanimanje za objavljivanje rukopisa iz zaostavštine Milana Jovanovića Stojimirovića, pa su u Matici srpskoj u Novom Sadu objavljeni Portreti prema živim modelima (1998), odabrani delovi dnevika u dve knjige: Dnevnik: 1936–1941 (2000), i Okupacijski dnevnik Milana Jovanovića Stoimirovića (2020), kao i više portreta i priloga u Letopisu Marice srpske, a u Smederevu romani Lanče Smederevac (2006), Suva Česma (2009) i Šarplaninska ljubav (2013), Balkan Balkancima i druge priče (2010), kao i više članaka u smederevskom časopisu Mons Aureus. Umro je u Beogradu 1966. godine. Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu od 9. februara 2022, punih 56 godina od smrti, Milan Jovanović Stojimirović, jedan od najvećih dobrotvora 20. veka i pisac Silueta starog Beograda, kapitalnog pomenika moderne Srbije, pravosnažno je rehabilitovan nakon decenijskog sudskog postupka. Foto: Milan Jovanović Stojimirović, 1935 / Istorijski arhiv u Smederevu

    Slični naslovi

    laguna-klub-citalaca

    Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!

    Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x

    Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844