Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

  • Do 20%
Udvojeni čovek

Udvojeni čovek

Žoze Saramago

O knjizi
Dobitnik Nobelove nagrade. Tertulijano Maksimo Afonso, profesor istorije u srednjoj školi, igrom slučaja otkriva da ima dvojnika u liku glumca Antonija Klara. Posle podrobnog istraživanja i ispitivanja svih okolnosti u životu glumca, Tertulijano uviđa da nije u pitanju samo sličnost, nego da su dva čoveka identična, počev od najmanjih fizičkih odlika do datuma rođenja, pa odlučuje da ga pozove i upozna sa tom poražavajućom činjenicom. Pred oba junaka postavlja se sada egzistencijalno pitanje: ko je original, a ko duplikat? Pošto su rođeni istog dana, obojica počinju da se pitaju kako izgleda žena ili verenica onog drugog? Glumac, koji je mnogo perfidniji nego profesor istorije, zbog neprijatne okolnosti o postojanju svog dvojnika planira da se osveti Tertulijanu zloupotrebljavajući sličnost kod njegove devojke. Ali time se njihovi planovi ni izdaleka ne iscrpljuju... Neobična Saramagova priča nije nova jer kao motiv koristi topos dvojnika poznat još od Epa o Gilgamešu i Plautovog Amfitriona pa sve do Diminog Čoveka sa gvozdenom maskom ili Dvojnika Dostojevskog. Ali kod portugalskog nobelovca ovaj motiv razvija se do alegorije o čovekovom identitetu u savremenom svetu. Uprkos Saramagovom originalnom pravopisu i dugim rečenicama, čitaoci će uživati u jednom iznenađujućem romanu sa elementima trilera, koji se čita bez daha. „Napetost i tenziju glavnog zapleta Saramago i u ovom romanu prekida brojnim ironičnim komentarima, ispunjenim pronicljivim zapažanjem i suptilnim, provokativnim humorom na račun ljudske prirode.“ Bob Korbet „Saramago ispoljava istovremeno Kafkinu ledenu distancu, Selinovu veselu okrutnost i Beketov razigran, neobuzdan stil.“ Džon Banvil, Sunday Book Review
Detalji o proizvodu
Komentari (1)
Cena:
949,00RSD

Besplatna dostava za porudžbine iznad 3.000 RSD

Slika Žoze Saramago

Žoze Saramago

Žoze Saramago (1922, Azinjaga – 2010, Kanarska ostrva), portugalski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine, rodio se u siromašnoj seljačkoj porodici bezemljaša, mukotrpno se školovao i završio mašinbravarski zanat u srednjotehničkoj školi u Lisabonu, gde se njegova porodica preselila kad je Saramagu bilo dve godine. U toj školi je, „za divno čudo, u nastavnom planu u to vreme, iako orijentisanom na tehničke nauke, bio pored francuskog i predmet portugalski jezik i književnost. Pošto kod kuće nisam imao knjiga (sopstvene knjige, koje sam sâm kupio, od para koje sam pozajmio od prijatelja, stekao sam tek u svojoj 19. godini), udžbenik portugalskog jezika, sa svojim antologijskim karakterom, otvorio mi je vrata književnog stvaralaštva“ (Autobiografija). Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, novinar, prevodilac, književni kritičar, kolumnista i urednik u više portugalskih dnevnih listova. Kao zamenik direktora jutarnjeg dnevnika „Diário de Nóticias“ smenjen je posle vojnog puča 1975. i otad se potpuno posvetio književnosti.  Posle napada i cenzure portugalskih konzervativnih vlasti na njegov roman Jevanđelje po Isusu Hristu 1991. godine, koje su sprečile njegovu kandidaturu za Evropsku književnu nagradu, preselio se na španska Kanarska ostrva, gde je umro 2010. godine od posledica upale pluća. Svoj prvi roman Zemlja greha objavio je 1947. Posle toga, do 1966, nije prisutan na portugalskoj književnoj sceni. Od 1955. do 1981. bavio se novinarstvom i prevođenjem (Per Lagerkvist, Žan Kasu, Mopasan, Andre Bonar, Tolstoj, Bodler, Anri Fosijon, Žak Romen, Hegel, Rejmond Bajer i dr.). Kao urednik u jednoj lisabonskoj izdavačkoj kući, upoznao je i sprijateljio se sa najznačajnijim savremenim portugalskim piscima toga doba, pa je objavljivanje zbirke Moguće pesme 1966. označilo njegov povratak u književnost. Otad slede brojne njegove zbirke pesama, romani, zbirke priča, kritike i politički tekstovi koje je objavljivao kod najznačajnijih izdavača i u poznatim portugalskim književnim i dnevnim novinama: Verovatno radost (pesme, 1970), Priče s ovog i s onog sveta (1971), Putnička torba (priče, 1973), Godina 1993 (poema, 1973), Beleške (politički članci, 1974), Gledišta iznesena u DL (političke polemike protiv diktature, 1974), Kvaziobjekat (zbirka priča, 1978), Putovanje kroz Portugaliju (putopis, 1981) i romani Priručnik slikarstva i kaligrafije (1977), Samonikli (1980), Sedam Sunaca i Sedam Luna (1982), Godina smrti Rikarda Reiša (1984), Kameni splav (1986), Povest o opsadi Lisabona (1989), Jevanđelje po Isusu Hristu (1991), Esej o slepilu (1995), Sva imena (1997), Pećina (2001), Udvojeni čovek (2003), Esej o vidovitosti (2004), Smrt i njeni hirovi (2005) i Kain (2009). Napisao je i drame Noć (1979), Šta da radim sa ovom knjigom? (1980), Drugi život Franje Asiškog (1987) i In Nomine Dei (1991).  Pristupio je Portugalskoj komunističkoj partiji 1969. ali je sebe smatrao pesimistom i ateistom. Saramagov anarhokomunizam i oštra kritika monarhizma i katolicizma, kao i njegov politički angažman, kritika Evropske Unije i Međunarodnog monetarnog fonda podstakli su neke kritičare da ga uporede sa Orvelom: „Orvelova odbojnost prema Britanskoj imperiji istovetna je sa Saramagovim krstaškim ratom protiv imperije u vidu globalizma.“  Pre dodeljivanja Nobelove nagrade 1998, dobio je 1995. Kamoišovu nagradu,  najprestižniju nagradu za pisce portugalskog književnog izraza.  

Slični naslovi

laguna-klub-citalaca

Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!

Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844