Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz „Knjige o prijateljstvu“: Pronađeni u prevodu

Ako se objašnjenje za veliki broj međusobno nerazumljivih jezika na kugli zemaljskoj potraži u Bibliji i prihvati tumačenje koje kaže da je Bog stvorio različite jezike ne bi li kaznio ljudski rod zbog izgradnje megalomanske Vavilonske kule, onda je svako poznavanje više jezika korak ka ublažavanju i prevazilaženju starozavetne kazne.

U tom kontekstu, nesaglediv je značaj prevodioca kao posrednika između jezikâ, književnih dela, ali i kultura dvaju ili više naroda.

A čak i da se zanemari biblijsko tumačenje, opet je velika dragocenost kad je govornik jednog jezika u mogućnosti da u prevodu čita ono što je izvorno napisano na nekom drugom jeziku, a to ne bi bilo moguće bez marljivog i savesnog rada (najmanje) jednog prevodioca.

Zato nije pravedno kad oni koji podnose najveći teret u prevazilaženju vavilonskih prepreka ostanu u senci i budu izgubljeni u prevodu – iako bez njih ne bi ni bilo prevoda.

Na neki način, „Knjiga o prijateljstvu“ ispravlja takvu nepravdu, jer njeni su autori upravo – prevodioci. I to prevodioci koji su čitaocima svojih maternjih jezika omogućili susret sa delima Petera Handkea. A svako ko je pročitao makar i jednu Handkeovu knjigu, može da pretpostavi koliko je potrebno znanja, strpljenja, ali i književnog dara, dok se svaka piščeva misao dosledno ne prenese u drugi jezik a da pritom ne izgubi svoje izvorno dubinsko značenje.

Zna se da poeziju najbolje prevode oni koji su i sami pesnici. Što se prevođenja proze tiče, obično se i ne razmišlja da li je prevodilac vrstan pisac na svom jeziku, ali u slučaju prevođenja Handkeovih dela, to bi zaista trebalo da bude uslov, pa upravo tekstovi Skota Abota i Žarka Radakovića pokazuju da su i američki i srpski prevodilac ispunili taj kriterijum.

Iako interesovanje za Handkeovo stvaralaštvo nije neposredan povod za prijateljstvo između Radakovića i Abota, ipak veliki pisac nemačkog jezika rodom iz Austrije (a nemačko-slovenačkog porekla) stoji kao svojevrsna spona i konstanta „Knjige o prijateljstvu“, koju ne ispisuju samo Amerikanac, kome je engleski jezik maternji, i Srbin koji je rođen u Jugoslaviji i svojim maternjim jezikom smatra srpskohrvatski, nego i njihov zajednički prijatelj, američki pesnik sicilijanskog porekla Aleks Kaldijero, dok je vizuelnu krunu dala Nina Pops, nemačka umetnica rođena u Beogradu.

Sećajući se i zajedničkih i isključivo ličnih doživljaja, i privatnih i profesionalnih momenata, i intimnih tajni i javnih nastupa, autori zapravo stvaraju novu Vavilonsku kulu, ali takvu u kojoj svako svakoga razume i koja nije greh prema božanstvu, nego veliki književni dar čovečanstvu. Naravno, pošto su Abot i Kaldijero svoja sećanja pisali na engleskom, to je moralo biti prevedeno na srpski jezik, a za to je bio zadužen Ivan Jovanović, još jedan rušitelj prepreka.

Dve slike Nine Pops, koje su vizuelizacija Radakovićevog i Abotovog prijateljstva i saradnje, donekle se gorde nad književnom umetnošću i poručuju koliko su u prednosti nad pisanom rečju samim tim što za njihovo razumevanje ne treba prevod, jer može ih videti i protumačiti svako, bez obzira na nacionalnost i maternji jezik.

Ipak, moć književne umetnosti umnogome se približila moći vizuelnog stvaralaštva, pa i broju ljudi kojima je dostupna, što se ne bi desilo da nije vrsnih prevodilaca, pa je „Knjiga o prijateljstvu“ značajna i stoga što iz prve ruke prikazuje život ljudi bez čijeg znanja i rada nijedno književno delo ne bi prešlo granicu jezika na kome je napisano.

Zato nije preterano reći da bez prevodilaca, čiji su Radaković i Abot dostojni predstavnici, zapravo ne bi ni bilo književnih dela koja su stekla međunarodnu slavu i koja se samim tim smatraju neraskidivim delom svetske kulture.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844